24. ruj 2012.

agava


I sam njen naziv koji potječe od grčke riječi Agavos, a znači uzvišen i slavan, dovoljno govori o tome da je
agava u trenucima kada je najljepša i najraskošnija, uzvišeno prkosna i čeka svoj kraj.
Nazubljeni mesnati listovi tvore rozetu koja desetljećima raste i razvija se, te  priprema za neponovljiv
dolazak cvijeta na nekoliko metara visokoj stabljici, koji samo jednom u životnom vijeku agave cvijeta.
U lipnju agava počinje cvasti da bi u smiraj ljeta završila svoj životni ciklus, uz pomoć vjetra koji raznosi
njene sjemenke kilometrima daleko tražeći plodno tlo i na taj način stvara novi život agave.
U prošlim stoljećima ona je bila inspiracija hvarskim benediktinkama koje su od niti njenih mladih listova
izrađivale jedinstvenu čipku, a u današnje vrijeme najpoznatija je po ljekovitim svojstvima koji se u obliku
soka ili praška koriste kao narodni lijek za mnogobrojne bolesti.
Pogled na ovu ljepoticu ovjekovječenu na brojnim razglednicima dalmatinskih gradova potiče nas na
razmišljanje o povezanosti umiranja, ali i nade u ponovno rađanje novog života.



















17. ruj 2012.

šareni rujan


Ljeto nas polako napušta i približava se jesen koja je najšarenije godišnje doba.
Za mnoge od nas koji volimo šetnje u prirodi i na otvorenom rana jesen je idealno vrijeme za uživanje.
Priroda je doskočila i uljepšala ove sve kraće i kraće dane obiljem ranih jesenskih plodova i cvjetova koji
plijene svojim raskošnim bojama i mirisima.
Cijela paleta boja od žute, narančaste, zelene, ljubičaste, pa do raskošne zagasito crvene, razlijeva se
prirodom i pravi je  mamac da pronađemo malo vremena i odemo na izlet, te uživamo u toploj i šarenoj
ranoj jeseni.























9. ruj 2012.

kamen na kamen

Dio našeg mediteranskog krajolika i upečatljiv spomenik nekadašnjem životu čovjeka u Dalmaciji
su kamen i suhozidi.
Generacije naših predaka, djedova i pradjedova ulagali su veliki napor u život na škrtom kamenjaru,
krčili kamen sa neobrađenih površina da bi dobili plodna zemljišta, zatim slagali kamen na kamen
i gradili suhozidne ograde da bi stvorili svoja polja, vinograde i maslinike.
Tom graditeljskom vještinom oblikovana je današnja Dalmacija, te se još uvijek može po zabačenim selima
uživati u pogledu na kamenu arhitekturu koja plijeni svojom jednostavnošću.
U današnje vrijeme suhozidi i prirodni kamen su se vratili u modu, pa se obnavljaju stari, razrušeni na
zapuštenim zemljištima i maslinicima,  a najčešće se grade novi koji su rado viđen dekorativni detalj
kod uređenja vrtova, terasa i ograda.


















Follow this blog with bloglovin

Follow LivesArt