9. ruj 2012.

kamen na kamen

Dio našeg mediteranskog krajolika i upečatljiv spomenik nekadašnjem životu čovjeka u Dalmaciji
su kamen i suhozidi.
Generacije naših predaka, djedova i pradjedova ulagali su veliki napor u život na škrtom kamenjaru,
krčili kamen sa neobrađenih površina da bi dobili plodna zemljišta, zatim slagali kamen na kamen
i gradili suhozidne ograde da bi stvorili svoja polja, vinograde i maslinike.
Tom graditeljskom vještinom oblikovana je današnja Dalmacija, te se još uvijek može po zabačenim selima
uživati u pogledu na kamenu arhitekturu koja plijeni svojom jednostavnošću.
U današnje vrijeme suhozidi i prirodni kamen su se vratili u modu, pa se obnavljaju stari, razrušeni na
zapuštenim zemljištima i maslinicima,  a najčešće se grade novi koji su rado viđen dekorativni detalj
kod uređenja vrtova, terasa i ograda.


















Broj komentara: 9:

Andrea kaže...

Hej bejbe....fotke su prekrasne i jako lijep krajolik. Drago mi je da sam se vratila te da sam ponovo s vama. Pusa :)))

nives kaže...

PREKRASNO

poezija s mora kaže...

Predivno... obožavam!!!

tina kaže...

prekrasan post

Jagoda kaže...

Prelijepe fotografije! Obožavam tu jednostavnost kamena i život u ovim krajevima koji je sveden do gole biti, suživot s prirodom:))

Sonaj kaže...

Sretan povratak.Sunce,more,sol,bura ...i naravno kamen...To nam daje pozitivnu energiju.Fotke su predivne:)

Snezana Maricic kaže...

Treba čuvati tradiciju.
Prelepe su fotografije.
Znali su naši stari šta čine, kamen, večan, topao ili hladan...kao vreme oko nas.
Hvala ti za ovaj lepi post.

Iskrica kaže...

Fotke su super, a razmišljam kako je bilo njima dok su to radili. Mi to posmatramo kao tradiciju, užitak za oči, a ja u tome vidim volju, upornost, želju i sve ono što treba da imamo u svom karakteru i zbog čega treba da budemo ponosni na naše pretke.

Romana kaže...

Meni su ti kameni zidovi posebni. Djeluju mi kao autohtona vrsta dalmatinskog kraja. Šteta ako ih se ne gradi toliko, ali mi je drago da ih itko gradi. Kad idemo na more, rado uživam u kamenom krajoliku i kršu, kao i svakom dijelu prirode, po kojem je neki predio poseban. A što ću kad volim prirodu. :)

Follow this blog with bloglovin

Follow LivesArt